Bihac je glavni grad i gravitacijsko srediste Unsko Sanskog Kantona, a ujedno je i upravni, privredni, prosvjetni, zdravstveni i kulturni centar. Zahvaljujuci izuzetno povoljnom geoprometnom polozaju Bihac je uvijek bio raskrizje vaznih putnih pravaca. Dosavsi u Bihacku kotlinu stari Rimljani su se posebno zadivili ljepoti rijeke koju su nazvali Una - jedina. Ljepota ove jedinstvene rijeke pociva na istom fenomenu koji je Plitvicka jezera ( udaljena 30 km ) uvrstio medju svjetske prirodne rijetkosti, a svjetsku nagradu za ocuvanje te ljepote dobilo je ekolosko drustvo "Unski Smaragdi". Una je pogodna za plivanje, veslanje, kajakasenje, rafting, ribolov, a sumovita okolina obiluje ugodnim lovistima i terenima za zimske sportove. Posto se Bihac nalazi na sukobljavanju zracne mase mediteranskih i kontinentalnih karakteristika, slovi kao najpogodniji grad u Europi za jedrilicarski sport. Veliki balneoski znacaj imaju termalne vode u Gati, malom mjestu udaljenom 17 km od Bihaca.

Podrucje Bihaca i njegove okoline nastanjeno je jos od pradavnih vremena, o cemu svjedoce brojni arheoloski nalazi, ostaci prahistorijskih naselja i srednjovjekovnih gradova. Prvi pisani trag o Bihacu postoji u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV od 26. februara 1260. godine. Spominje se kao grad Vihuc (Wyhygh), smjesten na otoku sv. Ladislava.

U povelji se navodi kao grad koji postoji, pa je bez sumnje nastao ranije.Godine 1262. Bihac je proglasen slobodnim kraljevskim gradom, a 1271. spominje se kao slobodna gradska opstina.U drugoj polovini XIII stoljeca Bihac je imao visoku okruglu kulu i mnogo kuca, crkava i samostana. Spominje se sedam crkava, od kojih je najveca bila crkva sv.Antuna (danasnja dzamija Fethija). Kasnije je grad utvrdjen dvostrukim odbrambenim zidinama, sa okruglim i cetverouglim tornjevima. Ispod samih gradskih zidina nalazio se vodeni odbrambeni pojas, sa drvenim mostovima ispred gradskih kapija.Na glagoljskoj listini sa kraja XIV vijeka sacuvan je pecat srednjovjekovnog Bihaca, na kojem su tri kule. Na srednjoj kuli je zastava sa natpisom S.CIVITATIS BIHIGIENSIS. Isti motiv ima i grb Bihaca .Kroz cijeli period vladavine Austro-Ugarske, a i u vrijeme predratne Jugoslavije, Bihac se vrlo sporo razvijao. Drugi svjetski rat zatekao ga je gotovo bez ikakve industrije.Tek u razdoblju poslije drugog svjetskog rata pocinje nagli razvoj ovog grada. Ostvario je privredni i socijalni preobrazaj i uspon znacajni nego u svim prohujalim stoljecima. Danas je malo sacuvanih ostataka drevnog Bihaca. Dio srednjovjekovnih zidina, dzamija Fethija, Kapetanova kula, jarak (dio vodenog odbrambenog pojasa oko grada) i ostaci podzemni hodnika ostali su nam kao spomenici na minule vjekove. Za vrijeme drugog svjetskog rata, grad Bihac je igrao vaznu ulogu. Povodom proslova 700-godisnjice postojanja Bihaca, 4. novembra 1960. godine na ostatku srednjovjekovnom zidina kod Kapetanove kule otkriven je spomen-reljef......